Intervju II

Intervju s Marijom Čukman:

Trudnoća je puno više od samog puta do poroda

Svaka trudnoća je posebna na svoj način, ali ako uložite vremena i volje da u njoj otkrijete ono najbolje od sebe, vjerojatno će vas zanimati o kakvim to radionicama Svjesne trudnoće razgovaramo s našom sugovornicom Marijom Čukman

U Zagrebu već nekoliko godina trudnice i majke posebnu podršku mogu dobiti od Marije Čukman, porođajne eduaktorice i doule, koja također organizira i postporođajne tretmane za žene u razdoblju babinja. Nositeljica je i voditeljica raznih program Svjesne trudnoće i ovlaštena voditeljica Sacred pregnancy tečajeva. Kroz terapeutske tretmane radi sa ženama na transformaciji porođajnih trauma i traumatskih iskustava. Majka je dvoje djece i izuzetna nam je čast bila porazgovarati s njom o njenom djelovanju i viđenju tretiranja rodilja u našoj zemlji te važnosti pripreme za porod i informiranosti, ali i o njezinom vlastitom iskustvu trudnoće i poroda.

Imala sam sreću što sam prije svoje prve trudnoće imala kontakt s dosta trudnica i čula sam različite vrste priča s poroda. Zajedničko im je bilo to da žene koje su bile informirane i sigurne u sebe su imale pozitivna iskustva bez obzira na to gdje se porod odvijao. Tada sam prvi puta počela istraživati o trudnoći i porodu kao o kulturološkom, sociološkom i civilizacijskom fenomenu. Što sam više istraživala, to je postajalo sve jasnije da su stvari debelo krenule u krivom smjeru u načinu na koji se današnje društvo odnosi prema svemu tome. Bila sam spremna za svoju prvu trudnoću i ona me do kraja otvorila prema svemu onome što sam do tada samo teoretski znala. Iskustvo je bilo predivno. Poslušala sam savjete mudrih i starijih žena i zaista se posvetila sebi i nerođenom djetetu. To mi je bio najljepši period u mom djevojačkom djelu života. Bila sam sigurna u sebe, svoje dijete i u svoje tijelo. Zaista sam imala prekrasno iskustvo poroda. Bilo je kao i većina prvih poroda – dugotrajno, bolno, ali i sveprožimajuće i duhovno – i moje dijete i ja smo imali predivan prirodan porod.

Pred kraj te prve trudnoće sam naišla na Sacred pregnancy pokret. Privlačilo me to okupljanje žena i međusobna potpora, no nisam bila sigurna treba li se uistinu žena educirati na taj način o tom aspektu. Nakon iskustva poroda sam shvatila da je to zaista nužno, taj oblik edukacije i izmjena iskustava. Naime, uz neku minimalnu pripremu i informiranost sama sebi sam omogućila predivan porod, ali sam i shvatila da mnogo toga nisam znala i da sam i neke druge stvari mogla drugačije učiniti. Tada sam shvatila da želim te informacije dijeliti i s drugim ženama. Krenule su moje edukacije i nakon toga sam i sama počela voditi tečajeve.

Koliko su vaše dvije trudnoće bile različite?

Druga trudnoća se po mnogočemu razlikovala, ponajviše po tome što sam imala već dijete tako da se nisam toliko mogla posvećivati nerođenom djetetu, no upravo su mi ti rituali koje sam naučila na svojim edukacijama omogućili i da uz još jedno malo dijete koje ima svoje potrebe, uspijem pronaći vremena i za sebe kao trudnicu i za nerođeno dijete. Kako sam baratala s puno više informacija nego u prvoj trudnoći, tako sam s druge strane svojoj drugoj trudnoći još više uspjela zahtijevati svoja prava kao trudnica i rodilja – u odnosu na ginekologe i njihove rutinske postupke koji nisu individualizirani.
U drugoj trudnoći sam imala još nešto što nije bilo prisutno u prvoj – potporu predivnih žena. Kako sam kroz tečajeve upoznala divne žene, ti odnosi su se produbljivali i odjednom sam iza sebe imala cijelo pleme podrške i kroz trudnoću, porod, ali i kroz razne izazove koje majčinstvo donosi. To je ujedno i jedan od ciljeva mojih tečajeva – da se žene međusobno povežu kako bi si kasnije mogle pomagati.

Jedan od glavnih motiva da se počnete baviti pripremama trudnica za porođaj je bilo to što ste uočili da žena sve manje igra glavnu ulogu na porođaju? Osjeća li se neki pomak po tom pitanju u Hrvatskoj, nakon što su sad već sva naša rodilišta postala Prijatelji djeci?

Nažalost, u Hrvatskoj to zaista ide puževim korakom. Rodilišta su dobila titule Prijatelja djece, no rijetko koja se prijateljski odnose prema majci/rodilji i njenim pravima. U našim rodilištima se još uvijek žene porađaju ležećki iako i WHO (Svjetska zdravstvena organizacija) naglašava da se rodilji treba omogućiti porod kakav ona želi i da žena treba rađati u položaju u kojem njoj najbolje odgovara. Ima još tu dosta upitnih praksi – epiziotomija, klistiranje, brijanje, nalijeganje na trbuh, zatim provođenje intervencija bez suglasnosti majke itd. Pomaka ima, ali jako sporo i ako žena dođe u rodilište nepripremljena i nesvjesna svojih prava, puno je veća mogućnost da će “dobiti” porod kakav nije zamišljala. U većini naših rodilišta se ne gleda blagonaklono na prisutnost doule pri porodu iako je skoro svugdje u svijetu to uobičajena praksa i liječnici i primalje su otvoreni za suradnju s njima jer znaju da tada imaju pripremljenu rodilju koja ima potporu. Isto tako se kod nas uloga primalje još uvijek gura u pozadinu, dok je upravo važnost primaljske skrbi primarna u trudnoći i porodu niskorizičnih trudnica u većini drugih zemalja.

Mjesta za promjene itekako ima u našim rodilištima i to se može ubrzati samo ako će žene sve više zahtijevati svoja temeljna prava u porodu, Žalosno je to da majka koja rađa mora u tom transcendentalnom stanju razmišljati i kako da se ophodi s liječnicima i primaljama kako bi dobila porod kakav joj pripada i to ne bi smjelo biti tako.

Kako ste doznali za program Sacred pregnancy i koliko je on raširen u svijetu?

U zadnjem stadiju prve trudnoće slučajno sam vidjela film s njihovog tečaja. Bila sam jako iznenađena time što sam vidjela i nisam mogla vjerovati da se takvo što događa. Počela sam istraživati sve vezano uz Sacred pregnancy i oduševila se konceptom koji je osmislila Annie Daulter. U to je vrijeme Sacred pregnancy bio prisutan samo u SAD-u, no ubrzo su održali i prvu edukaciju u Europi, na kojoj sam i ja sudjelovala. Do tada nisam bila osobito sklona druženju u širem krugu žena, no tamo sam osjetila što znači prava potpora ženskog kruga i to sada želim prenijeti i drugim ženama.

Kojem tipu žena biste preporučili tečajeve koji vodite?

Radionice su za sve trudnice koje se žele aktivnije pripremiti za porod i naučiti razne tehnike koje im porod mogu olakšati. Dovoljno je na radionicama sudjelovati nekoliko tjedana prije poroda.

Sacred pregnancy tečaj je namijenjen trudnicama u drugom tromjesečju s ciljem da se žena posveti sama sebi i svom nerođenom djetetu još tijekom trudnoće – što često zaboravimo, jer nama ženama se fokus pomakne na sam porod pa trudnoću često provedemo samo u iščekivanju tog trenutka. Trudnoća je puno više nego samo put do poroda. Ovaj tečaj bi preporučala ženama koje osjećaju da je trudnoća važan dio njihovog osobnog razvoja i koje žele od te trudnoće i poroda dobiti najviše moguće. Žene koje su svjesne duhovnog aspekta poroda i prijelaza u razdoblje majčinstva će se itekako dobro osjećati na ovom tečaju.

Što žene mogu očekivati od tečaja?

Na Sacred pregnancy tečaju žene dobivaju vrijeme za sebe i to je njegov najvažniji aspekt. Uči se ritualno življenje i posvećenost sebi. Trudnoća je poligon koji nam otvara mnoga vrata i na ovom tečaju se gleda što je to sve iza tih vrata. Žene istražuju svoje emocije, strahove, stavove o sebi i svom tijelu. Propituju se partnerski odnosi, nerješna pitanja iz prošlosti i naravno, usvajaju se tehnike koje pomažu pri porodu. Sve je to isprepleteno izmjenom iskustava, druženjem i dobrom dozom zdravog ženskog humora. Ono što ostaje iza ovog tečaja su stup potpore koje žene imaju jedna u drugoj i jako duboka prijateljstva koja se rode ovdje prije nego se roda sva djeca 🙂

Na jednom od osam dolazaka potrebna je i prisutnost parntera. Kako muškarci reagiraju na otvorene intimne razgovore? Kolika je uopće uloga partnera tijekom trudnoće, porođaja i nakon toga kao oca?

Otvorenost muškaraca na tečaju je nevjerojatna. Svaki put sam ostala iznenađena suradnjom budućih očeva. Skoro svi partneri su se na tim radionicama u potpunosti opustili i iskreno su pričali o najintimijim stvarima koje im se događaju. Često bi mi žene znale reći da nisu mogle vjerovati da se to dogodilo. Zato je važno i imati takvu seansu u kojoj sudjeluje i partner trudnice. Bez obzira na to što oni nisu u neposrednom iskustvu, u njima se događa cijeli spektar emocija i misli i u biti im samo treba dati priliku da to artikuliraju na van.

Partner je stijena na koju se majka oslanja. Ona je ta koja se najviše nosi s izazovima trudnoće i koja je u punom angažmanu na početku roditeljske avanture. Ta avantura je dvostruko lakša i ugodnija ukoliko iza sebe ima partnera koji je aktivan u svemu.

S druge strane, trudnoća nas priprema i na izazove partnerskog odnosa koji nas čekaju nakon što uđemo u roditeljske uloge. Taj prijelaz nije lagan i zahtijeva jako puno truda i volje da se partnerski odnos kvalitetno i dalje razvija u tim napornim trenucima kada su djeca još mala i zahtijevaju većinu naše pažnje.

Današnji muškarci su sve češće angažirani i tijekom trudnoće, u porodu i najglavnije – u ulozi oca. I otac i majka u današnje vrijeme nose po nekoliko uloga koje bi se prije raspodjelile unutar članova širih zajednica u kojima su ljudi življeli. Sada je većinom sve na leđima majke i oca i oni se moraju moći snaći u svemu, a bez da ih se na išta pripremilo. Upravo zbog toga je jako važno da trudnica koja se informira, sve to dijeli sa svojim partnerom, jer već na taj način partner polako ulazi u tu ulogu multitasking oca koja ga čeka od poroda pa nadalje. Kada se muškarci osjećaju uključeni, tada i sami počinju aktivnije sudjelovati u svemu, a i ponekad toliko zagrizu da i oni dalje prenose informacije svojim prijateljima.

Mother blessing je također dio radionice Svjesne trudnoće. Čemu služi i kako je zamišljen? Kakve su reakcije trudnica na taj dio tečaja?

Mother blessing nema adekvatan prijevod na hrvatski jezik, ali najbliže bi odgovaralo – odavanje počasti maci ili čašćenje majke. Trudnoća i porod su inicijacijski prijelazi koji ženu vode u majčinstvo – potpuno novi aspekt života. Na samom porodu se rađa cijela obitelj – dijete, majka i otac. I to svaki puta iznova, jer svako dijete unosi novu energiju u obitelj. Transformacija koju donosi majčinstvo je neopisiva i sve žene koje su majke znaju o čemu govorim, čak i žene koje nemaju živorođenu djecu, jer i one su također majke.

U mnogim kulturama u svijetu se taj čin prelaska u majčinstvo svetkuje na neki način. Žena se pozdravlja s djevojkom u sebi i prigrljuje majku koja će se roditi s djetetom. I to je ono što se radi na tom djelu tečaja – odaje se počast toj transformaciji kroz koju prolazi žena.
To je uvijek izuzetno emotivan dio tečaja. Osim što se časti svaka žena, one si i međusobno odaju počast i prisutna je jedna velika svetost u svemu tome. Ne moram ni reći da je trudnicama ovo najdraži dio tečaja. Želim podijeliti i to da i mene svaki puta iznova ponesu emocije kada radimo ovaj ritual.

Nedavno ste završili edukaciju za doulu pri DONAinterational? Što vas je motiviralo da ga završite?

Edukaciju sam završila iz nekoliko razloga. Najvažnij razlog je to što sam imala potrebu dodatno usavršiti svoje vještine i doći do novih znanja. Edukacija trudnica i briga u postporođajnom razdoblju je uloga doule, no kako kod nas još uvijek nije u potpunosti zaživio taj termin tako se točno i ne zna što sve to podrazumijeva. I to je još jedan razlog zbog kojeg sam išla i po formalnu edukaciju, kako bih lakše objasnila što je to čime se ja točno bavim. Kod nas po tom pitanju nedostaje dosta terminologije. U svijetu je uobičajen izraz childbirth educator koji podrazumijeva osobe koje se bave edukacijom trudnica i majki, a to također većinom rade doule. Isto tako postoji više vrsta doula – prenatalna, porođajna i postpartum tj. postporođajna doula. Uloge doule se razlikuju u svakom od ovih razdoblja, a neke doule rade sa ženama kroz jedan od tih perioda, dok većina doula pokriva cijelo to razdoblje. U široj definiciji doule i opisa onoga što ona radi, nije nužno imati formalnu edukaciju, važnije je iskustvo.

Jeste li i sami imali doulu na porođajima svoje djece i koliko vam je to pomoglo? Što mislite da jedna doula mora imati kao osnovne karakteristike?

Pri drugom sam porodu imala doulu i velika je razlika u porođaju na kojem je prisutna doula i na onom na kojem nije. To se u biti ne može dobro izraziti riječima. Prisustvo žene od povjerenja koja poštuje tebe, tvoje tijelo i tvoje odluke u tako važnom trenu je neprocjenjivo. To je posebno iskustvo u kojem se najbolje očituje povezanost žena međusobno. Ta tiha potpora i dodir na savršenom mjestu, u savršenom trenutku je meni osobno davalo više snage nego što sam mislila da je imam. I naravno, tu je i tehnički dio priče – doula se pobrine za sve one sitnice na koje bi inače rodilja morala sama misliti.
Ponajprije, doula mora biti suosjećajna, nenametljiva i prisutna, a sve ostalo ovisi o tome kako kojoj ženi odgovara neka druga žena. Mora se dogoditi taj “klik” između trudnice i doule prije samog poroda.

Svaki od tečaja vjerojatno se pomalo razlikuju jedan od drugoga. O čemu to ovisi?

O ženama 🙂 Svaki tečaj je potpuno različit od prethodnog iako su sadržajno isti. Žene se na tečajevima potpuno prepuste i budu najbliže onome što istinski jesu. Kada se te energije isprepletu, dobije se energija određene grupe koja je uvijek drugačija i posebna na svoj način.

S trudnoćom i porođajem ne prestaje potreba za podrškom i informiranjem, kakva je vaša uloga u potpori majkama nakon porođaja?

Trudnoća i porođaj su u biti samo priprema za ono što nas tek čeka. I priprema i inicijacija u majčinstvo. Majčinstvo je najveći izazov za svaku ženu, odnosno roditeljstvo samo po sebi, jer jednaki izazov prolazi i otac samo što on nije imao taj pripremni period u obliku trudnoće i poroda. Ja sam ženama podrška u postporođajnom razdoblju kroz razne tretmane koje im nudim kako bi svjesnije ušle u aspekt majčinstva. Tretmani njeguju ženu na tjelesnoj razini, ali njihov cilj je emocionalno i duhovno zatvaranje procesa koje je žena prošla porodom. Tu su i prekrasni rituali koji slave majku koja se rodila zajedno s djetetom.

U planu su mi i radionice vezane za majčinstvo/roditeljstvo koje bi pružale informacije budućim roditeljima kako na što prirodniji i nježniji način ostvariti te uloge.

Pružate li pomoć i majkama čije iskustvo porođaja nije baš dobro završilo?

Osim što sam doula, nekoliko godina se bavim i terapeutskim radom koji sam sada usmjerila na žene tj. na traumatska iskustva vezana uz trudnoću i porod te kroz te psihoterapeutske intervencije pomažem ženama iscijeliti i transformirati ta iskustva.

Planirate li osmisliti i tečajeve izvan Zagreba ili postoji mogućnost edukacije putem interneta?

Tečajevi izvan Zagreba su uvijek mogući. Jedini uvjet je da imam unaprijed formiranu grupu. Sacred pregnancy tečaj je u tom slučaju mali vikend intenziv i da bi se održao potrebno je najmanje četiri trudnice. Za radionice je satnica fleksibilnija i lakša. Također bi se odvijale tijekom vikenda i neki minimalan broj trudnica bi bio – šest, no sve je uvijek stvar dogovora i organizacije.

S obzirom na današnji način života, radionice je moguće imati i putem Skypa. Zahvalna sam na tome jednoj polaznici jer ona živi u Norveškoj i uspjela me nagovoriti da prilagodim radionicu kako bi se mogla odvijati na taj način. Mnogo žena živi u inozemstvu i dosta im je važno da o trudnoći i porodu pričaju s nekim na svom materinjem jeziku i od tuda se razvio i taj oblik radionice.

Isto tako postoje i parovi od koji jedan partner radi van zemlje pa nije u mogućnosti prisustvovati u terminu kada imam organizirane radionice ili se jave taman prije termina poroda i tada s njima imam individualno savjetovanje.

U rujnu počinje nekoliko različitih serija tečajeva, možete li nam ih predstaviti?

U sklopu pripreme za porod nudim tri radionice. Dvije su fokusirane na sam porod, a treća na postporođajno razdoblje. Preporučam ih prolaziti kao jedan cjeloviti ciklus, na što se i odlučuje većina žena.

Priprema za porod su dvije radionice koje obuhvaćaju različite oblike i tehnike koje ga ublažavaju. Cijeli koncept radionica se bazira na pripremi za prirodan porod. Žene se isto tako informira i pružaju im se tehnički detalji koji im omogućuju bolju pripremljenost. Radionice su jako zanimljive, jer su dosta interaktivne i praktične, s raznim vježbama. Partneri sudjeluju na dvije od tri radionice i na taj način im se približava slika onoga što ih čeka pri porodu, ali i nakon njega.

Meni osobno, možda i najvažnija radionica, je ona o postporođajnom razdoblju. Ona nije toliko interaktivna, no na njoj se dobiju izuzetno korisne informacije koje itekako mogu olakšati postporođajni period cijeloj novoj obitelji.
15. 9. 2016. započinje Sacred pregnancy tečaj, a 11., 18. i 25. 10. radionice Priprema za porod i postporodajno razdoblje.

Što biste poručili današnjim trudnicama, bez obzira na koji se način pripremaju za porođaj i majčinstvo?

Najvažnija od svega je dobra priprema i informiranost! Bez obzira na to koji stil života žena ima, koje nazore i na koji oblik poroda se odlučuje, izuzetno je važno da dobro sve istraži i propita. To je jedini način da si omogući porod kakav bi željela imati. Kada bi žene samo proučile kako funkcionira mehanizam poroda, već bi imale jedan dio moći natrag u svojim rukama. Žene moraju osvijestiti da su stvorene za rađanje, a ne da budu porođene!

Intervju: roditelji.hr